Čujem informaciju.
Procesuiram.
Ne iznerviram se.
Prevazišla sam to osećanje.
Ovo je neka mešavina stidabespomoćnostiočaja i jebemliga čega.
Pišem frendu poruku da je krajnje vreme da emigriramo, em praktično em romantično.
Zajebava me da možemo i do Zaječara da odemo.
Moja odgovor: Zajebavaj se ti samo, ja ovakva osećam kolektivni stid za celu naciju. Idem na internet da tražim muža za papire. Jebati više stvarno sve.
I i to uradim.
Imam ponudu za Rumuniju i Holandiju.
Noć je mlada
magi
октобар 12, 2010 at 11:40 pm
Imam i ja jednu ponudu za Rumuniju, jel’ ako da odemo zajedno,pa da brinemo neke druge brige i cokcemo masuci glavom kad nam se spomene Srbija majcica?
Džiadžojka
октобар 13, 2010 at 3:32 am
Ma i u Azerbejdžan ako treba. Samo što dalje odavde.
Charolija
октобар 13, 2010 at 11:21 am
Navijam za Holandiju. 😀
D.
октобар 13, 2010 at 3:46 pm
Ja sam u fazonu nekog potpuno zabacenog ostrva gde nije nijedna drzavna vlast na snazi.
rainbowica
октобар 13, 2010 at 9:10 pm
aj’ uVati i meni jednog za papire, takodje. 😀
BN
октобар 14, 2010 at 12:22 pm
Udas se za Vrazogrncanina i imas papire za Zajecar!
zelenavrata
октобар 14, 2010 at 5:41 pm
lele 😯